Prokule i duvan čvarci


Sećam se davnih godina, kad sam iz Valjeva otišla u Beograd na studije. Mlada, zelena, upoznala novo društvo. Devedesete godine, skuplja se za kiriju, kaiš se steže, pa se poveo razgovor o hrani. Stomaci prazni, ali usta puna priča. Pričali smo o tome šta nam se jede. Ja pomenuh prokule.

–          Misliš, brokoli?

–          Ne, mislim na prokule.

–          To su oni mali kupuščići? – Dodade neko.

–          Ne, to je prokelj.

–          Pa šta ti je to, prokule?

–          To je kiseli kupus skuvan sa slaninom i suvim rebrima, kolenicama ili butkicama.

–          Aha, ti misliš na svadbarski kupus!

  Prvi put se susretoh sa terminom svadbarskog kupusa. Išla sam po svadbama, nije da nisam, brat mi je harmonikaš, sve pesme znam. Ali nikad na svadbama ne jedosmo taj svadbarski kupus. Sad je na mene red bio da se začudim. Ali ne smem ništa da pitam, da ne pomisle ljudi svašta. Pokušah da promenim temu, ali opet se upetljah:

-A duvan čvarci?

Opet začuđeni pogledi.

-Šta su ti to duvan čvarci? Upitaše me.

  Meni već neprijatno, ja sam bila ubeđena da ceo svet zna i za prokule i duvan čvarke, a evo na 100 km od mog grada me gledaju kao da sam pala s Marsa. Tek tada saznadoh da Valjevo nije centar sveta.

  Setih se kako da se iščupam, pređoh na priču  o šljivovici i kajmaku, e tu me svi podržaše, a ja odahnuh. Pitala sam se smem li da pomenem i valjevsko pivo, ali sam zaključila da je za sada bolje da ćutim, da ne pokvarim ovaj plusić koji dobih.

  Tu nije bio kraj. Sutradan odem na pijac da kupim listinu. Opet bledi pogledi upereni u mene. Pa šta je sad, mislim se!? Pa zar Beograđani ne jedu sarmicu sa listinom i kiselim mlekom!? Na jednoj tezgi šepuri se listina, ugledah je, pritrčah, pitam:

– Pošto je listina?

-Molim?

-Listina, pošto je?

Pokažem je i prstom, vidim opet belaj neki.

-To je raštan.

Pogleda me žena pogledom Došla-Mlada-Koja–Nema–Pojma-A-Pravi-Se-Pametna.

  Okrenem se na peti i promenim plan za ručak. Ma, ispržiću jaja, mislim se. Šta me spopala sarmica sa listinom. Kad budem išla kod mame, biće i sarmice.

  Prvom sledećom prilikom donesoh iz Valjeva duvan čvarke. U međuvremenu postadoh i veliki ljubitelj svadbarskog kupusa.

  Danas poznajem mnoge valjevske zetove. Kad god idu u tazbinu, pitaju hoće li biti prokula i duvan čvaraka. I sarmica sa listinom. Čovek se uči dok je živ.

You may also like...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.