Isplanirasmo proslavu trinaeste godišnjice braka. Sve smo smislili: i gde ćemo, i šta ćemo da obučemo, i šta ćemo da naručimo. Samo nismo planirali da će naš sin da dobije bronhitis. A nismo ni isplanirali da će sutradan da mu otekne zub. Toliko o godišnjici. Ribić na kajmaku i bermet se pretvorio u domaću supu i čajeve. Haljina ostade da visi u ormaru, a moj termin kod frizera pripade nekom drugom. Vrlo važno. Jedino što mi je sad važno je da se rešimo te temperature i kašlja. Čitam na internetu: ’’Kako se rešiti kašlja i bronhitisa kod dece. Prirodna medicina. Trebaće Vam samo kupus i med.’’
’’Polako odvojte jedan list od glavice. List kupusa treba spustiti na nekoliko minuta u vrelu vodu. Postaće topao i mekan. Potom jednu stranu namazati medom. Tu stranu, gde je med, staviti na grudi bolesnika. Odgore se stavlja najlonska kesa i umotava se šalom ili peškirom. Procedura se sprovodi pred spavanje.’’
Dobro, pomislih. Odem u prodavnicu, najmanja glavica kupusa ima dva i po kilograma. A meni treba samo nekoliko listova. ’’Dobar dan, dajte mi dva lista kupusa’’, rekoh u sebi, ubacujući najmanju veliku glavicu kupusa u korpu. Kupim kupus, dovučem ga kući, uradim sve kako piše. Stignem do umotavanja peškirom. Otvorim ormar sa peškirima, a sa vrha mi se smeši smajli. Veliki peškir za plažu. Narandžast, sa jednim velikim žutim smajlijem po sredini. To nije slučajno, pomislih. Važniji i od kupusa i od meda. Peškir sa smajlijem. To je to. Sledeći korak: kako sad da zavežem taj peškir da se obloga ne pomeri? Pored one moje haljine prebačene i najlon čarape. Obmotah ih dvaput oko peškira i uvezah napred u jednu lepu svilenu mašnu. ’’Trebaće Vam samo kupus i med’’. E pa nije samo kupus i med, pomislih. Trebaće i peškir sa smajlijem i svilene čarape.
Sledećeg jutra, moj sin je znatno manje kašljao. On tvrdi da je bronhitis prešao sa njega na smajlija. Moguće… Drugo veče, druga obloga, drugo jutro. Sin nam se probudio sa naduvenim obrazom. Otok od zuba… Pa da li je moguće? Ostavismo smajlija sa bronhitisom kod kuće, a mi kretosmo ka Domu zdravlja. Praksa kod našeg stomatologa je da mame čekaju ispred ordinacije dok su deca u zubarskoj stolici, svidelo se to mamama ili ne. Za takav tretman zaslužne su mame koje su smatrale da su bolji stomatolozi od stomatologa. Uđoh u ordinaciju tek kad je zubić očišćen.
’’Mama, ne mogu da gutam.’’
Ja se izbezumih, što se očigledno videlo na mom licu. Doktorka kroz osmeh reče da mu je dala… nešto što ne umem da ponovim. Kad je videla da mi se izraz lica ne menja, opet uz osmeh me pozva i naprska mi nešto na prst, neki sprej.
’’Liznite prst, slobodno’’, reče mi. ’’U pitanju je sprej od kog utrnu desni i osećate kao da je malo zadebljan jezik, a njemu se to malo slilo u grlo pa zato ima osećaj da ne može da guta. To nije ništa strašno i proći će za dvadesetak minuta.’’
Opustih se posle njenih reči. Liznuh prst i osetih ukus na neki lep kalodont. Pomislih da sam ista kao one mame koje maločas pomenuh. Do izlaznih vrata već osetih kako su mi utrnule i usne i jezik. Sin i ja se zgledasmo, uhvatismo se za ruke i nasmejasmo jedno drugom, sa onako utrnutim ustima. Smešna situacija – i mama i sin izlaze iz ordinacije anestezirani. Smejali smo se sve vreme dok smo se vraćali kući. Neko mi reče da treba sa decom da igram igrice koje oni igraju da bih shvatila šta je to što ih u igricama toliko privlači, a niko mi nije rekao da kod zubara primim anesteziju zajedno sa mojim detetom. A potpuno sam shvatila zašto nije mogao da guta, nije postojao bolji način da mi doktorka to objasni nego ovaj koji je primenila.
I na kraju, kad smo posle nekoliko dana završili epizodu sa bronhitisom i zubićem, preostalo je da se borimo protiv zrelog kašlja. Borili smo se na sledeći način:
’’Glavicu crnog luka krupno iseći i preliti je kašikom meda. Koristiti drvenu ili plastičnu kašiku. Poklopiti i ostaviti da prenoći. Sutradan, piti po kašiku sirupa koji se napravio, dva ili tri puta dnevno.’’
Podrazumeva se da sam i ja probala sirup. Kad sam probala anesteziju, kako da ne probam sirup. Odličan je! I radi! A godišnjica… biće ih još.